Kako smo pripremali
Iz naše povijesti
Naši produkti
|
|
Sladoledi
Povijest sladoleda započela je prije više od tri tisuće godina u Kini. Tamošnji vladari prvi su imali mogućnost uživati u danas najomiljenijoj slastici. Kada su se željeli osladiti i osvježiti, kuhari su im i u planinski snijeg umiješali voće, vino i med.
Veliki svjetski putnik Marko Polo se 1295. godine vratio iz Kine i u Italiju donio recept za sladoled. Prema tom receptu su u snijeg umiješali jakovo mlijeko i tako dobili više kremastu teksturu. Dodavanje mlijeka u snijeg toliko je uzelo maha da su se talijanski bogataši uskoro sladili ovim zamrznutim mlijekom. Katarina De Medici je 1533. godine brakom s francuskim kraljem Henrikom II. postala francuska kraljica. Jedna od stvari koje je sa sobom uzela u Francusku bio je recept za zamrznuto mlijeko. Neki francuski kuhar je čak otvorio trgovinu gdje je tu slasticu prodavao. Prvi joj je dodao ukuse kao što su čokolada i jagoda.
U prvoj polovici 17. stoljeća je engleski Karlo I. (1600.-1649.) priredio veličanstven banket za svoje prijatelje i društvo. Večera se sastojala od najizvrsnijih jela, ali najveće je iznenađenje došlo na kraju. Francuski chef je nakon dugih nastojanja stvorio novo jelo. Bilo je hladno i podsjećalo je na svježe zapali snijeg, s time da je bilo više kremasto i slađe od bilo kojeg drugog deserta. Gosti su bili oduševljeni, jednako kao i kralj i zato je kuharu ponudio petsto funti godišnje da ne izda recept i tako sačuva specijalitet za engleski dvor. Kralj je kasnije pao u nemilost i ostao bez glave. Kuhar DeMirco naravno nije održao obećanje.
To je samo nekoliko pričica koje kruže o nastanku najomiljenije slastice na svijetu. Sladoled je vjerojatno nastao nakon tisuća pokušaja i promjena. Iz Europe se preselio u Sjedinjene Američke Države. Guverner Marylanda Bladen je 1700. njime počastio svoje uzvanike. Sedamdeset i šest godina kasnije u New Vorku su otvorili prvi sladoledni salon. Predsjednikova supruga Dolly Madison sladoled je posebno obožavala i uvijek ga je rado ponudilia svojim gostima. Jacob Fussel je 1842. godine u Baltimoru otvorio prvu tvornicu sladoleda u SAD-u i sladoled prodavao jednostavno iz vagona, a godinu kasnije je Nancy Johnston izumila rotacijski ručni zamrzivač za kućnu uporabu kojim se sladoled mogao jednostavnije izraditi. Franczz August Gaulin je 1899. godine izumio homogenizator. Ovim izumom sladoled je dobio još više kremastu teksturu. Uskoro nakon toga pronađen je i zamrzivač sladoleda koji je omogućavao brže zamrzavanje.
A onda se rodio kornet…
Prvi kornet 1896. godine izradio je talijanski doseljenik Italo Marchiony. Zamisao se rodila jer su mu gosti razbili ili odnijeli šalice u kojima im je posluživao sladoled. Na patentni ured prijavio ga je u prosincu 1903. godine. Sličan izum su kao inovaciju predstavili godinu dana kasnije na svjetskoj izložbi u St. Louisu. Charles Menches koji je na sajmu prodavao sladoled slučajno je izumio kornet.
Tad je bilo uobičajeno da se sladoled prodaje u posudicama. Na sajmu je bilo jako puno ljudi koji su se u kolovoškoj vrućini zaželjeli sladoleda i tako su mu već usred dana ponestale posudice. Pogledao je naokolo i počeo brzo razmišljati. U blizini je bila klupa na kojoj je njegov prijatelj Ernest Hamwi, Sirijac, prodavao slasticu iz Biskog istoka, sličnu vaflu koja se jede sa sirupom. Menches je prijatelja zamolio za zalabiu, smotao ju i u nju položio kuglicu sladoleda i tako se rodio kornet.
... i sladoled na štapiću
Jedanaestogodišnji Frank Epperson jednog je zimskog dana na terasi zaboravio čašu soka u kojoj je imao štapić za miješanje. Sljedeći je dan otkrio zamrznutu poslasticu. Nekoliko godina kasnije, točnije 1923. godine je izum zaštitio kod patentnog ureda. Do 1928. godine izrađeno je više od 60 milijuna poslastica na štapićima.
Tri desetljeća kasnije su Ljubljanske mlekarne prvi puta izradile sladoled na štapiću: 1958. godine počeo je naime s radom odjel za proizvodnju sladoleda i već u prvoj godini su ih proizveli čak 199.589 kilograma. Sladoled su nazvali Lučka po djevojčici s čuperkom i sladoledom u ruci. Njeno ime se tako usidrilo u ljudima tako da je lučka postalo generičko ime za sve sladolede na štapiću. Uspjehu Lučke sljedećih su se godina pridružili Ježek, Tom, kornet Zlatorog, sladoled u šalici i obiteljski Planica i Otočec.
|
|
| |
|
|
 |
|
|
